Tri riječi @BKC - TUZLA

Datum: 13/06

Mjesto: BKC - TUZLA, Tuzla

O PREDSTAVI

“TRI RIJEČI”

 

“Da li su one riječi izrečene ili nisu? Da ili ne?

To je pitanje samoljublja, časti, života, sreće. Pitanje veoma značajno. Najznačajnije na svijetu.” 

O kakvom se pitanju zapravo radi?

Predstava “Tri riječi” nastala je po motivima dvije pripovijetke Antona Pavloviča Čehova:

“Šala” i  “Dama s psićem”.

Predstava govori prije svega o istinskoj, onoj najnježnijoj ljubavi iz djetinjih dana, pa sve do ljubavi kada smo u zrelijoj dobi. Kada isto tako umijemo da se ludo zaljubimo, zavolimo i volimo kao što to ludo vole djeca, ali to, iz ko zna kojeg razloga ne izgovorimo. Ta šutnja, ta neizrečenost nas kad-tad sustigne i žestoko stegne oko srca, ali kasnije je suviše kasno.

Predstava romantično, pa u nekim momentima čak i duhovito govori o neostvarenim ljubavima i neiskazanim riječima, riječima koje smo svi mi vjerovatno duboko u sebi nekada i sami osjećali i čuvali ih, ali ih nikada nismo rekli. Ili jesmo?

Zagonetka, po svoj prilici ne da nam mira. Ne možemo sebi oprostiti neizrečene, najznačajnije tri riječi “Ja te volim”.

Prošlost, kao lajtmotiv predstave izražava kajanje i tugu, ali istovremeno i sreću zbog svih prelijepih uspomena iz prošlih dana. Ali tegoba u srcu i bol u duši ostaju, jer je prošlost nepovratna i  jedino što njeguje nemir jesu prelijepe uspomene i divne pjesme o ljubavi, sreći i o Njoj.

Kroz dramaturšku obradu dvije pripovijetke, pripovjedač se naizmjenično i nostalgično vraća u prošlost, od one iz dalekog djetinjstva, pa do one bliže iz zrelije životne dobi, te pričajući nam o ljubavi, kao da se ispovijeda. Kao da traži za sebe oprost, a blagost i svu sreću za Nju.

Sjedeći u sadašnjosti sa prijateljem u nekom bifeu, pričajući i njemu, a i svima nama svoja romantična i  divna sjećanja o ljubavi iz djetinjstva, o sankanju sa djevojčicom kojoj je šaputao da je voli, ali ona nikada nije znala da li to govori vjetar ili on, pa do zaljubljenosti, strasti, požude, a onda i ljubavi prema “Dami sa bereom”, koju sreće mnogo godina kasnije, nijednom nije izrekao one najznačajnije tri riječi: “Ja te volim”. Njega je ta “nedorečenost”u djetinjstvu možda i zabavljala, ali kako su godine prolazile, sve više je shvatao da se gorko našalio ne sa njom, nego sa samim sobom.

Njemu ta nedorečenost sada razdire dušu i kao da kaže: “Hej ljudi, kažite i nikada ne prestajte ponavljati te tri čarobne riječi svima koje volite. Nemojte ih prešutjeti nikada i uvijek ih izgovarajte.” 

Ljubav, patnja, radost, ljepota, strast, praznina ili tišina najčešće se ne mogu iskazati riječima.

Zbog toga, sva osjećanja, koja je nemoguće reći,  kao nekada i one “tri riječi”, traže da se uz gitaru otpjevaju sve čežnje i zebnje u trenucima kada to od pripovjedača zatraži duša i nesumnjivo muzički element daje svoj priči, a tako i predstavi posebnu volšebnost.  Upravo to je dio zaokruženog redateljskog i dramaturškog koncepta pozorišnog djela sa songovima u kojem su, kroz monološku formu muzikom i pjesmom iskazane sve emocije koje muče dušu, ali isto tako daju i naročitu draž riječima ljubavi.  

 

“Ljubav daje krila, ali ih i potkresuje.” (A.P. Čehov).

 

 

Damir Mahmutović, magistar umjetnosti glumac

Elvis Sivčević, magistar klasične gitare